Types of women from patriarchal society in Begović's prose : (roman "Dunja u kovčegu" and short stories)

Milan Begović jedan je od naših najpoznatijih i najznačajnijih književnika u prvoj polovici 20. stoljeća. U književnosti se javlja već krajem 19. stoljeća kada piše i obajvljuje prve stihove. Iza sebe je ostavio značajan pjesnički opus: (Pjesme, 1896., Knjiga Boccadoro 1900., Život za cara, 1904.). Njegovo prvo značajnije lirsko djelo Knjiga Boccadoro, puno je životnog poleta i erotskog naboja, imalo je veliku važnost za domaće pjesništvo u koje je unijelo nov izraz i drukčije motive. U raznovrsnom i kvalitativno raznolikom dramskom opusu najpoznatije su mu drame s kojima je, pod utjecajem moderne europske literature, hrvatsko kazalište obogatio novim tehnikama i scenskim rješenjima. Ljubav kao osnovni motiv i pokretač radnje dominira i Begovićevim dramama a neke od najpoznatijih su: („Gospođa Walewska“, „Svadbeni let“, „Božji čovjek“, „Bet trećega“,“ Pustolov pred vratima“, „Amerikanska jahta u splitskoj luci“...). Autor je i brojnih romana i novela kojima su najčešća tema muško – ženski odnosi. Profinjeni lirski zapleti i prodor u društveno - psihološku problematiku našeg građanskog društva tematski je raspon u kojem se kreće Begovićev prozni rad. Najpoznatiji romani i novele su: (Dunja u kovčegu, Giga Barićeva i njezinih sedam prosaca, „Kvartet“, „ Dva bijela hljeba“, „Krzno od sibirske vjeverice“, „Posljednji posjet“... ) U drugom poglavlju rada se na temelju članka Dunje Fališevac, daje kratki pregled o stereotipnim tipovima žena u hrvatskoj književnosti kroz povijest, te Nemecova podjela literarnih stereotipova žena u 19. stoljeću. Prema njegovoj tipologizaciji u radu se analiziraju tipovi žena u romanu Dunja u kovčegu i novelama: „Dva bijela hljeba, „Nerotkinja“ i „Posljednji posjet“. Navedena djela razotkrivaju tužne sudbine mladih žena koje su žrtva patrijarhalnog društva u dalamtinskoj provinciji. Begovićeva duboka psihologizacija ženskih likova i način na koji piše o njima, upozoravajući na njihov nepovoljan položaj, njegov su osobni pečat i njegova zasluga u našoj književnosti.Milan Begović is one of the most famous and influential croatian writers in the first half of the 20th century. He began his career in late 19th century, when his first poems were published in local magazines. He left behind very significant poetry work: (Pjesme, 1896., Knjiga Boccadoro 1900., Život za cara, 1904.). His first significant poetry succes was with Knjiga Boccadoro, which is full of vital energy and it' s charged with erotic. He was very important in croatian poetry, becaouse he brought new statments and motives. In various and qualitatively different scenic work, his most famous plays are the one in which he, under the influence of modern european literature, enriched croatian theatre with new techniques and scenery. Love as the basic motive and initiator of the plot dominates in his plays. Some of the most famous are: („Gospođa Walewska“, „Svadbeni let“, „Božji čovjek“, „Bet trećega“, „Pustolov pred vratima“, „Amerikanska jahta u splitskoj luci“...).He is also authour of numerous novels and short stories with most famous theme being the relations between men and women. Sophisticated, lyrical turns and socially – psychological analysis of croatian civil society are his most frequent themes in his prosaistic work. His most famous novels and short stories are: (Dunja u kovčegu, Giga Barićeva i njezinih sedam prosaca, „Kvartet“, „ Dva bijela hljeba“, „Krzno od sibirske vjeverice“, „Posljednji posjet“... ). In second chapter of this work, based on the article by Dunja Fališevc, are presented stereotypical types of women in croatian literature, and division of literary representasion of woman in 19th century by Nemec. By his typologisation I've analized types of women in novel Dunja u kovčegu, and short stories: „Dva bijela hljeba, „Nerotkinja“ i „Posljednji posjet“. These books talk about devastating fates of young women in patriarchal society, in dalmatian provinence. Begović' s deep psychologization of female character and the way he writes about them are his personal mark, and his contribution in croatian literature